LEGAL MA'

Voli svoju djecu, zbog njih radi peep show________________________________________ za one koji znaju čitati i smiju misliti.

29.07.2007.

krov, knjiga, Chaj

Na standardnom plakatu Jugoslovenske akademije kojim se poziva na izložbu Josipa Račića, ispod njegovog imena velikim, krupnim slovima je dopisano – SLIKAR. Ne znam šta treba da znače ta zelena slova i ta riječ slikar...kakvu mu se to klasifikaciju određuje i na šta se želi upozoriti. Kao da je važnije što je bio slikar nego čovjek Josip Račić, ili kao da se ne zna što je bio čovjek Josip Račić.

Zar je možda još potrebno isticati da je bio?...

Image Hosted by ImageShack.us

...kakvim ga se to nepoznatim junakom želi učiniti, kakvu mu slavu još pridodati? Možda slavu slikara koji je slikao kao što bi po nekima i danas trebalo slikati, slavu barjaktara dobrog i solidnog zanata, sigurnog pinzelštriha, čvrste modelacije, vjernog prikazivanja i svega drugog što po akademijama još i danas predaje kao credo umjetničkog poziva i neprikosnoveni princip pravog slikarstva?

Ako je to zaista tako,

Kakve li ironije za Račića koji je starom Habermannu u lice prkosno i jezgrovito iznio svoj stav o sličnim formulama i receptima dobrog slikarstva, Račića koji nije znao razliku između

dijela i života.

Za koga je staviti tačku na jedno značilo staviti tačku na oboje.

U čijem je dubokom oku zauvijek ostala bolna i žarka zapitanost, a ispod darovite školske modelacije sadržan grč.

Umjetnika koji to nije bio zato što je bio slikar nego jer je bio čovjek koji život nije mogao primiti i shvatiti po receptima, čovjek koji je, međutim znao shvatiti lice one majke, koji je znao bivati iznad DA i NE.

Kažite ima li veće ironije nego na njegovoj izložbi istaći parolu:

Nema ništa bez Goje i Velazqueza!

Njemu koji se 1908. ubio u Parizu , najvjerovatnije zbog svoje prezakašnjele vjere u Maneta?

M. Mestrovic